Nastavljamo s vama dijeliti neobična iskustva volontera i stažista diljem svijeta koji su se slijedom pandemijskih okolnosti našli u atipičnim situacijama u stranim zemljama i kako se s njima nose. Iduća u nizu je Laura iz Francuske koja se u trenutku izbijanja pandemije našla u Gvatemali gdje je došla na staž. Laura je moja jako dobra prijateljica, poznajemo se 4 godine i zajedno studiramo na istom fakultetu u Francuskoj. Dok sam ja odlučila stažirati u Petrinji u Hrvatskoj, ona je odlučila otići u Gvatemalu, gdje stažira za  Svjetski program za hranu za UN u glavnom gradu. Već zaljubljena u zemlju, još od prošlogodišnjeg semestra provedenog na studentskoj razmjeni, bila je uzbuđena što se može vratiti u zemlju u koju se toliko zaljubila. Ali ''iznenađenje'', samo dva tjedna nakon njezinog povratka tamo, Gvatemala je poput mnogih drugih zemalja odlučila zatvoriti sve, uključujući zračne luke i granice. Bilo bi joj puno teže kada ne bi bilo njenog dečka i njegove obitelji koji žive u Gvatemali, da nije bilo njega, donijela bi odluku da se vrati u Francusku, kao i skoro svi drugi volonteri koji rade za Svjetski  program za hranu. Prva dva ''svjedočenja'' bila su od volontera koji trenutno žive i volontiraju u zemljama EU, sigurnim zemljama u usporedbi s Gvatemalom, gdje nasilje, siromaštvo i korupcija djeluju ruku pod ruku. Kako se njezino iskustvo razlikuje od onog Daniela i Domagoja? Gvatemala je prilično brzo reagirala na sanitarnu krizu, zatvorivši svoje granice nakon prvog slučaja te je uvela samoizolaciju i obavezu nošenja maski vani već tri dana nakon detektiranog prvog slučaja. Takvim mjerama Gvatemala je preduhitrila čak i mnoge razvijene zemlje kao što su SAD i Velika Britanija.  Te činjenice su je uvjerile da je situacija pod kontrolom, s obzirom na to da zna kako Gvatemalska vlada inače brine o svojim građanima. Laura i njezin partner koristeći pandemijske restrikcije za uživanje u prirodnim ljepotama Gvatemale Situacija je daleko od idealne i svakodnevno ima novih prepreka i zbivanja koja to potvrđuju. Gvatemala je zemlja u kojoj već 50% njenog stanovništva živi u siromaštvu, pa zamislite situaciju i stanje u kojemu nitko ne može raditi. Obitelji gladuju svaki dan, nasilje i paranoja također postaju sve jača i češća pojava što je znak da stopa siromaštva raste i da će se brzi porast rapidno nastaviti nakon ove ''krize''. Obitelji gladuju svaki dan, vidjeti bijele zavjese pred kućama znak je da obitelj koja živi unutra traži i treba hranu, što postaje sve učestalija pojava. Zbog toga vlada planira ponovno otvoriti sve, čak i ako se broj slučajeva oboljelih od covida-19 svakodnevno povećava. Radi svega toga, Laura se osjeća kao da na neki način živi u filmu. Uz to sve naravno da je pod stresom i svakodnevno brine za svoju obitelj u Francuskoj provodeći vrijeme zatvorena u malom stanu bez prozora, čekajući da vidi kako će se situacija razvijati.  Srećom, ona nije sama, živi sa svojim dečkom i još uvijek radi za WFP. Program UN-a koji će biti presudan i od vitalnog značaja za stanovništvo, a Laura aktivno radi na projektima koji su zaustavljeni kad je kriza započela. Zato čak i kada bismo trebali pokušati ostati pozitivni duhom, ne bismo trebali zaboraviti da nije svima lako tijekom ove svjetske pandemije, a da u našim europskim zemljama, čak i ako situacija nije savršena, uvijek bi mogla biti gora. U vremenu otkad je Laura dala ovaj intervju do današnjeg dana neke su se stvari promijenile. Tamo je i dalje ista situacija, možda još i gora, jer ima sve više slučajeva covida-19. Vlada je nedavno uvela potpuno zatvaranje i samoizolaciju tijekom 24 sata, što znači da je apsolutno se bilo zatvoreno, uključujući supermarkete i ljekarne te da nitko nije mogao izaći, pa je ovo stvarno teško vrijeme za sve. Osim toga, Laura je sada pomalo pod stresom jer ne zna hoće li se granice otvoriti u rujnu za novu akademsku godinu, a i njen otac ima svadbu u rujnu koju nikako ne želi propustiti. Prema najnovijim informacijama predsjednik je najavio mogućnost totalnog zatvaranje na još 15 dana. ____________________________________________________________________________ This week’s story is from Laura from France currently living and doing her internship in Guatemala. Laura is a great friend of mine, we know each other for 4 years, studying together in the same school in France. And while I decided to do my internship in Petrinja in Croatia, she decided to go to Guatemala, doing an internship for the World Food Programme of the UN in the capital. Already in love with the country since her exchange semester last year, she was exited to go back to the country she so fell in love with. But surprise, only two weeks after going back there, Guatemala like many other countries decided to shut down everything, including airports and borders. It would have been a bigger problem if she did not have her boyfriend and his family living in Guatemala, if not, she would have taken the decision to go back to France, like all the other volunteers working for the World Food Programme. The two-first testimonies were of volunteers living in EU countries, safe countries when compared to Guatemala, where violence, poverty and corruption work hands in hands. So how does her experience of the situation change from the one of Daniel and Domagoj? Guatemala was pretty quick in reacting to the sanitary crisis, closing its borders after the first case (+self-isolation three days after, and obligation of wearing masks outside) way before developed countries such as the US and UK. Facts that did reassured her, when she knows how normally the government of Guatemala takes care of its citizens. But nothing is perfect, the situation is far from being ideal, and she has proofs of that every days. Guatemala is a country where already 50% of its population live in poverty, so now imagine the situation when no one can work. Families are starving every day (to see white curtains hanging in front of houses is a recurring sign, meaning that the family living inside is asking for food), violence and paranoia are also getting high, a sign that the poverty rate is rising, and will skyrocket after the crisis. That is why, the government is planning of reopening everything, even if the number of cases of covid-19 is rising everyday. So of course Laura feels like she is living in a movie, of course she is stressed and worries everyday for her family back in France, when she is locked down in a small appartement without windows, waiting to see how the situation is going to evolve. Fortunately, she is not alone, living with her boyfriend, and still working for the WFP. A UN programme that is going to be crucial and vital for the population, and Laura is actively working in the projects that had been stopped when the crisis began. That is why, even if we should try to stay positive, we should not forget that not everyone has it easy during this worldwide pandemic, and that in our European countries even if the situation is not perfect, it could always be worse. In the time since this intrview has been taken, some things changed till today. It is still the same situation there, maybe even worse, because there is more and more cases of covid-19, and recently the government imposed a total lock-down during 24h, meaning everything was closed including supermarkets, and nobody could go out, so it's a really difficult time. Plus right now she is a bit stressed because she does not know if the borders will be reopened in September for the new school year, and also her father is getting married in September so she does not want to miss it. And she just told me that the president announced maybe a total lockdown for 15 days more.   Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Udruge IKS. Kampanja Daleko od kuće : u doba pandemije rezultat je ideje i provedbe EU4EU stražistice Udruge IKS, Eline Guesnon The campaign Far from home: during the pandemic is made by the efforts of  Elina Guesonon, EU4EU intern in Association IKS.