Being far from home: during the pandemic V. 10. lipnja 2020 Udruga IKS Niz volontera, stažista i studenata koji su se za vrijeme globalnog covid ''lockdowna'' našli u stranim zemljama i neobičnim situacijama te s vama povodom kampanje ''Daleko od kuće: u doba pandemije'' dijele svoja iskustva, nastavlja se i ovog tjedna. Upoznajte Marie iz Francuske čija priča započinje pripravničkim stažom u Luxembourgu. Ovog tjedna Marie nam priča svoju priču tijekom krize i kako je to proživjela. Marie je također moja vrlo dobra prijateljica i poput mene, stažirala je u stranoj državi kada se sve počelo događati. Stažiranje je obavljala u udruzi koja se bavi organizacijom umjetničkih događaja u Luksemburgu (maloj zemlji na koju svi izgleda zaboravimo), kada je u ožujku njezin supervizor objavio da osoblje mora raditi od kuće, čak i prije nego što su proglašene bilo kakve mjere zatvaranja. Marie je brzo odlučila da je za nju bolje rješenje da se vrati u Francusku, svojoj obitelji, nego da ostane sama u svom malom stanu u centru grada Luksemburga, bez ikakve ideje koliko će to sve trajati. Uopće nije shvaćala što se točno događa, sve dok se nije zaustavila svojim automobilom, na povratku kući i ugledala sve koji nose maske i sumnjičavo se osvrću oko sebe. Odlučila se vratiti kući, jer je znala da će ako ostane, brzo biti depresivna i sama u Luksemburgu. Ali u Francuskoj, okružena svojom obitelji, brzo se prilagodila situaciji i pokušala je uvijek imati nešto za raditi. Otkrila je da voli šivati i šivala je i oslikavala vlastite maske, mogla je ići na vrt (živeći blizu sela),. Za nju ‘’lockdown’’ nije bio pravi problem, jer je bila sa svojom obitelji, što je najvažnije. Imala je sreće što je period zatvaranja dočekala relativno jednostavno i smireno, dobrog stanja uma, posebno uzimajući u obzir da i danas ljudi na svijetu još uvijek žive izolirani od ostatka svijeta (da biste saznali više, provjerite posljednja dva intervju kampanje ‘’Daleko od kuće’’). Bilo je nešto teže za sve što je povezano s poslom, jer se sve moralo prilagoditi internetskom djelovanju i radu (pomoću Zoom-a i Slack-a), a svi umjetnički događaji morali su se otkazati. Radni dani postajali su nepredvidivi, jedan je od nedostataka rada od kuće je taj što jedan dan možeš imati jako puno posla, a drugi dan praktički ništa. Ono što joj je bilo najzahtjevnije je neizvjesnost oko povratka u Luksemburg kako bi dovršila pripravnički staž, ali i zato što je tamo još uvijek imala svoj stan sa svim svojim stvarima. Situacija se razvijala svakodnevno, tako da zapravo nije mogla unaprijed znati kada će se moći vratiti, ili hoće li se uopće moći vratiti prije kraja svog staža. Sada se vratila na posao u Luksemburgu i konačno može raditi u uredu poštujući sve higijenske mjerame. Završava intervju govoreći retrospektivno kako ostati kod kuće zapravo nije teško, da je to shvatila kao dužnost, nužnu mjeru za zaustavljanje krize i da je imala sreću što je bila u sigurnom i nenasilnom okruženju. Kao i svi mi, ona se nada da će uskoro moći opet izlaziti van, ići u kupovinu i posjetiti muzeje. __________________________________________________________________________________ The series of volunteers, interns and students who found themselves in foreign countries and unusual situations during the global “lock-in” and share their experiences with you on the “Being far from Home: during the Pandemic” campaign continues this week. Meet Marie from France, whose story begins with an internship in Luxembourg. For this week, Marie is telling us her story during the crisis, and how she lived through it. Marie is also a very good friend of mine, and as me, she was doing an internship in another country when everything happen. She was doing her internship in an association that organizes artistic events in Luxembourg (this small country that we all seem to forget about), when in March her supervisor announced that the staff had to work from home even before any measures of lock-down was proclaimed. Marie decided quickly that the best solution for her was to go back to France, to her family, than to stay in her small appartement in the city center of Luxembourg, alone, without any idea of how long it will last. She did not really grasp what was happening, until she stopped with her car, on her way back home and saw everyone wearing masks and looking around suspiciously. She decided to go back home, because she knew that if she had stayed she would have been quickly depressed, alone in Luxembourg. But in France, surrounded by her family, she adapted to the situation quickly, and tried to have always something to do. She found that she liked to sew, and sew and painted her own masks, she could go in her garden (living close to the countryside),. For her, the lock-down was not a real issue, because she had her family with her which is the most important thing. She feels lucky that she had a relatively simple and calm lock-down, a good state of mind, when we know that still today people in the world are still living isolated from the rest of the world (to see more, check the last two interview Far from home). It was more difficult for everything related to work, because everything had to be adapted online (by using Zoom and Slack), and all artistic events had to be canceled. The work days became more unpredictable, one of the downright of working from home, one day she could have a lot of work, and the next practically nothing. The thing that was the most challenging for her, was probably the uncertainty surrounding her return to Luxembourg to finish her internship, but also because she still had her appartement with all her belongings there. The situation was evolving on a daily basis, so she could not really know in advance when she would be able to go back, or if she would be able to go back at all before the end of her internship. Today, she is back at work in Luxembourg, finally able to work in an office, with sanitary measures in place. She ends the interview by saying that in retrospect to stay home was not really difficult, that she saw it as a duty, a necessary measure to stop the crisis, and that she was lucky to have been in a safe and non-violent environment. And like the rest of us, she aspires to be able again to go out, go shopping and visit museums. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Udruge IKS. Kampanja Daleko od kuće : u doba pandemije rezultat je ideje i provedbe EU4EU stražistice Udruge IKS, Eline Guesnon The campaign Far from home: during the pandemic is made by the efforts of Elina Guesonon, EU4EU intern in Association IKS. Volonterski centar PetrinjaSisačko-moslavačka Komentari Prethodna novost Sljedeća novost IZDVOJENO Novi projekt Udruge IKS “Moja škola – zajednica sa srcem” U udruzi IKS vrlo smo sretni jer je naš projekt "Moja škola - zajednica sa srcem" dobio financijsku podršku iz Europskog socijalnog fonda! Posebno nas veseli činjenica da će se projekt provoditi u osam osnovnih škola s područja naše Banovine i naše Sisačko-moslavačke županije. Udruga IKS Udrugu IKS je osnovala skupina mladih entuzijasta koji su u posljeratnoj zajednici željeli pokrenuti pozitivne promjene. Udruga je registrirana 12. 03. 2003. sa sjedištem u Petrinji. Djelatnosti organizacije: • poticati građanski aktivizam i volonterski rad;• promicati particip... Sat učenja, sat igranja Pomoć u učenju engleskog i njemačkog jezika te matematike Očekivani rezultati: bolja pripremljenost osnovnoškolaca za nastavu engleskog i njemačkog jezika te matematike Konferencija “Naša dobra hrana” Konferencija o održivosti prehrambenog sustava Dvorana Müller, kino Europa, Varšavska 3, Zagreb 16.09.2017. od 10:00 – 17:00